Menu
Neuspjeh ne postoji ukoliko ste iz pogreške nešto naučili i namjeravate to promijeniti. Imajte to na umu i više ćete postići. U biti, na taj način postići ćete sve što možete zamisliti, a što je realno moguće postići, samo ako si damo dovoljno vremena i uložimo odgovarajuću količinu energije, pažnje i znanja.
Promatrajte taj proces na način da u životu ne doživljavamo neuspjeh, već ostvarujemo rezultate na temelju kojih učimo i putem mijenjamo na bolje. Primjerice, bacate li loptu u koš više puta za redom i promašite, to nije vaš neuspjeh. Ostvarili ste rezultat. Vaš osjećaj neuspjeha proizlazi iz spoznaje da netko drugi može pogoditi koš gotovo svakim bacanjem. U vašoj stvarnosti zapravo niste ni mogli pogoditi koš jer je vaš rezultat posljedica trenutne inteligencije kretanja i vještine. Postigli ste mjerljivi rezultat. Potom polako ili prestanete ili nastavite s bacanjem. Čak i ako dvjesto puta bacite i promašite, opet niste neuspješni, već ste postigli dvjesto rezultata. Za poboljšanje bacanja lopte u koš od neophodne važnosti je ne samo broj bacanja, već učenje i promatranje bacanja, te traženje načina kako bolje, pravilnije i preciznije baciti loptu u koš. Pogrešno bacanje je neuspjeh samo ukoliko pri tome ne naučite ništa i vjerujete da će vam samo veliki broj bacanja donijeti preciznost i bolji rezultat.
Razmišljajte u okviru načela: praksa čini majstora. Vježba bez zapažanja i svjesnih promjena u izvedbi tamo gdje rezultat nije bio prikladan ne vodi većem uspjehu. Gornje načelo stoga možemo nadopuniti sa : svjesna praksa čini majstora. Želite li više puta pogoditi koš morate biti spremni kroz određeni period vremena poduzeti sve što je potrebno kako biste poboljšali vaše bacanje. To je vrlo jednostavno, ali istovremeno i vrlo teško. Nećete činiti isto što bi učinio vaš prijatelj ili profesionalni košarkaš; učiniti ćete ono što je najbolje za vas. Deset, sto ili tisuću bacanja. Ako želite da se vaše želje bezbolno realiziraju u stvarnosti, morate biti spremni učiniti sve ono potrebno i biti svjesni da dugoročno ne možete ne uspjeti ukoliko ste pri izvedbi svjesno prisutni. Možete postići samo sve bolji rezultat.
Ako je rezultat AEQ vježbi i dalje nezadovoljavajući i pokret ne izvodite bez bolova ili onako kako ste ga zamislili, pokušajte otkriti što vas koči i ograničava u tome. Vaše misli i uvjerenja su isto ono što vas vodi do odluka i izvedbe, te neželjenih rezultata. AEQ vježbe su vrlo učinkovit način za pronalaženje odgovora. Učite na pogrešno izvedenim pokretima. Te pogreške nisu toliko znatne da bi negativno utjecale na razvoj osjećaja i kontrole, ali su dovoljno velike da ih osjetite, shvatite i učite na njima. To olakšava traženje pristupa koji vam najbolje odgovara, koji se temelji na samo odgovornosti i činjenici da sve bolje razumijete osjećaj, iako vam to trenutno nije ugodno. Na taj način možete mijenjati svoje razmišljanje i uvjerenja, jer obrnutim inženjeringom možete provjeriti na osnovi kojih misli i uvjerenja se temelji vaša izvedba. To će vam pomoći da se bolje upoznate, budući da ćete kroz podizanje osjećaja i dinamičku meditaciju tijekom vježbe podići i razinu svijesti i otkrivati nove odgovore i objašnjenja.
Uistinu, izvođenje AEQ vježbi slično je bacanju lopte u koš, jer svjesno kontrolirate kako izvesti vježbu. Izvodite jedan isti pokret svakog puta malo drugačije. Tražite bolja rješenja. Opažate da li su mišići dobro koordinirani. To podizanje kompleksnosti osjećate kao ugodan, ne naporan napredak koji u mozgu stvara osjećaj ugode. To vam govori da ste na dobrom putu do boljeg rezultata. Dobro se osjećate i onda kada samo malo, ali promišljeno promijenite izvedbu bacanja lopte u koš, te zadovoljno primjećujete da je bacanje preciznije, te zapnete još više. Ne pogodite li koš pri bacanju to nije pogreška koja će vas skupo stajati, kao recimo igrača u odlučujućem trenutku utakmice, ali ćete iz nje također naučiti nešto i tako polako podizati svoje znanje i vještinu, te osjećaj za pravilno bacanje.
Kao i kod vježbe luka leđa učite se boljem povezivanju mišića trupa, ruku i nogu u usklađenu cjelinu. Da vježbu izvodite sve bolje i gracioznije to osjećate sve očitije. Posljedično će vam to omogućiti pouzdaniji korak po stepenicama, stabilniji hod po zaleđenom pločniku ili lakše veslanje po jezeru. Učenje kroz AEQ vježbe jednako je vrijedno kao i svako pravo učenje. No, pravog je, dugoročnog učenja spretnosti i vještina, nažalost, sve manje. Ljudi očekuju da će dovoljan broj ponavljanja biti dostatan da nešto svladaju, iako pri izvođenju tih ponavljanja misle i usmjeravaju pažnju na nešto drugo, a ne na ono što trenutno rade. Zatim su uslijed takvog napornog treninga sigurni da su svladali to što treniraju, te tako prekomjerno i prebrzo povećavaju opterećenje, iako je njihovo znanje, zbog nepažnje i odsustva pravilnog učenja, na nižoj razini od one koju zahtijeva novo opterećenje. Tako, prije ili kasnije, dolazi do razočarenja, ograničenja, depresije, ozljede i pohabanosti.
Glavni uzrok otežanog učenja kroz AEQ vježbe je ograničena sposobnost usmjeravanja pažnje na ono što činimo (usredotočenost, fokus). Promjene nastaju kada u vježbu uložimo vrijeme, pažnju i energiju. Te su tri vrijednosti međuovisne. U određenom vremenskom periodu možemo usmjeriti samo određenu količinu pažnje i pozornosti. Naravno, pažnja je ovisna o energiji koju imamo na raspolaganju. Što smo umorniji teže nam se usredotočiti. Učenje bez usredotočenosti nije moguće, što znači da ćete u žurbi vježbu izvesti s manje usredotočenosti i više energije (na silu), umorni i s nedostatkom pažnje, a sukladno tome ćete manje i naučiti. Ukoliko je moguće, odvojite dovoljno vremena za izvođenje vježbe i odaberite dio dana kada za učenje imate najviše energije.
Često smo vrlo razočarani stvarnim stanjem svjesne kontrole nad pokretima, jer smo uvjereni da ulažemo puno vremena i truda u kretnje. No, upravo zbog pandemije multitaskinga i izumiranja fokusa na ono što radimo u određenom trenutku, stvarnost je često drugačija od našeg očekivanja. Posljedice su porast koštano-mišićnih bolesti i poremećaja karakterističnih za istovremeni multitasking. AEQ vježbe pomažu nadzoru misli, osjećaja i pokreta. Kao kod svakog pravilnog učenja zahtijeva se pravilnost, analitičnost, znatiželja, kreativnost i volja za više i bolje.
Dozvolite da naglasim da su to vježbe, a ne vještine, a njihov utjecaj na kvalitetu vašeg blagostanja u cijelosti ovisi o tome kako ćete ih izvoditi. Vrijeme, energija i pažnja se mogu uložiti na bezbroj načina, a samo nekoliko njih je pravilno. Ako vježbe izvodite mehanički malo ćete iz njih dobiti. Ako ih izvodite rutinski njihova će vrijednost izblijediti, a ako ih izvodite kao da se natječete nikome ništa nećete dokazati.No, ukoliko ih budete izvodili marljivo, pažljivo i redovito, sa voljom i radoznalošću, njihovi će vas učinci iznenaditi.
Posebnu pažnju obratite na činjenicu da je glavni cilj učenja AEQ vježbi smanjiti potrošnju energije za obavljanje pokreta što smanjuje entropiju sustava. Osnovno pravilo AEQ metode jest uložiti više vremena i pažnje (znanja) u izvedbu vježbe kako bi se smanjila potrošnja energije. To je važno zbog stalnog pritiska nedostatka vremena; općenito nedostaje motiva za racionalnu potrošnju energije u društvu energetskog obilja. Nedostatak vremena nas prisiljava na smanjenje pozornosti što povećava potrošnju energije. Njeno pomanjkanje smanjuje količinu pažnje usmjerenu na učenje.
Glavna smjernica za upoznavanje i korištenje AEQ metode je poboljšanje dobrobiti i kvalitete života. Poboljšanje zahtijeva promjene, promjene bez prihvaćanja i razumijevanja trenutnog stanja ne možemo ostvariti na učinkovit način bez borbe. Prihvaćanje i razumijevanje je moguće samo kroz istraživanje i pravilno učenje o osjećajima, iskustvima i pogreškama. Učenja i razumijevanja bez usmjerene pažnje ne može biti. Zato se za porast uspjeha moramo pobrinuti da imamo dovoljno vremena i energije kako bismo vježbe mogli izvesti dovoljno pažljivo. Ako nemamo dovoljno vremena i energije zapitajmo se što nam je važnije. Pokušajmo pronaći pravi odnos između opterećenja, zahtjeva i potreba. Najnovija istraživanja pokazuju da je nuspojava hiperpovezanog svijeta „očekivanje neposrednog ispunjavanja želje ili potrebe“. Nema ništa lošega u širenju uporabe energije , ali me smeta što moram dugo čekati za učitanje web stranice ili slanje e-pošte. Ali ukoliko očekujemo stalnu stimulaciju i neposredno zadovoljstvo na svim životnim područjima, suočavamo se sa sve većim problemima.
Sve važne stvari i postignuća u životu zahtijevaju strpljenje i ustrajnost; odnosi, znanstvena otkrića, učenje, čitanje knjige… Sve to zahtijeva vrijeme i ponavljanje, što je za mnoge predosadno. Većina ljudi ne postiže željene ciljeve i želje jer ne izdrži atraktivnost novoga i drugačijeg. Jednostavno nemaju dovoljno razvijenu svijest i usredotočenost na pravilno učenje, te prebrzo mijenjaju potrebe. Suvremeni svijet to dopušta i potiče.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja
Analizom utjecaja entropije na život i suštinu smisla života možemo primijetiti tri vrijednosti čiji među omjeri utječu na naše osjećaje, želje i potrebe, način na koji rješavamo probleme s kojima smo suočeni: vrijeme, pažnja i energija. Oni određuju kvalitetu našeg života.
Činjenice:
Neophodna promjena Želimo li se riješiti upozorenja na ne primjereno djelovanje u obliku neugodnih osjećaja i boli, moramo promijeniti funkcioniranje cijele some, jer će u protivnom bol prijeći u kronično stanje i ozljedu zglobova. Kronične bolove također riskiramo u slučaju pomanjkanja pažnje spram sebe. Ponekad sustav some promijeni način funkcioniranja s ciljem rehabilitacije. No, ukoliko takve prilagodbe, po uklanjanju posljedica ozljede, sustav zbog gubitka svjesne percepcije neusklađenosti i nedostatka energije, ne ukloni, to dovodi do neugode, kronične boli i ozljede.
Višak energije Osnovni preduvjet za kvalitetu i dugoročne promjene u smjeru sazrijevanja sustava (some) je višak energije. Ukoliko toga nema, dugoročne promjene nisu moguće. Ukoliko smo na promjene prisiljeni i unatoč nedostatku energije ili krive motivacije, pokušamo ih postići silom, do cilja stižemo teže i crpimo rezerve. Što teže nešto postižemo, teže to zadržimo, te brže gubimo dok istovremeno povećavamo umor što vodi u gubitak pažnje. Da bi se zaštitilo, tijelo nas gura u stanje depresije, što znatno smanji količinu i intenzitet tereta i time mu omogućuje da dođe sebi. Osim toga, u razdoblju prije početka depresije, zbog znatnog pada pažnje uslijed nedostatne količine energije, uvelike se povećava mogućnost neželjenih događaja prema načelu entropije.
Iskoristivost vremena Vrijeme ima nepovratan učinak na kretanje. Na njega ne možemo neposredno utjecati, ono teče linearno, ne obazire se na ono što se događa i uvijek određuje događaje. Vrijeme je sveprisutno i ne postoji kao apsolutan okvir, već je neodvojivi i temeljni element svakog sustava koji ima mogućnost preživljavanja. Drugi zreliji sustav (soma) također ima različit stupanj sposobnosti da posveti pažnju u određenom trenutku, ukoliko ima dostatnu količinu energije. Zreliji sustav (soma) može istodobno usmjeriti više pažnje od manje zrelog, čime postiže veću energetsku učinkovitost za postizanje cilja. Na vrijeme možemo utjecati neizravno s njegovom boljom ili lošijom iskoristivošću, budući da je vrijeme u osnovi sve što imamo na raspolaganju. Kvaliteta korištenja vremena ovisi o prikladnosti i učinkovitosti upotrebe naše energije i pažnje.Tu vrijedi pravilo planiranja, a ta sposobnost ovisi o energiji i pažnji koju pridajemo učenju i sazrijevanju sustava.
Dobro je shvatiti da postoje dva načina percepcije vremena; entropijski i sintropijski. Entropijski način znači propadanje, pojednostavljenje i rastroj, dok sintropijski način znači rast i razvoj kompleksnosti sustava i njegov napredak. Koji od navedenih načina će prevladavati u određenom trenutku našeg života ovisi o tome kako ulažemo svoju pažnju i energiju.
Primjer razvoja djeteta Za dijete vrijeme teče sintropijski. Ono uživa u istom i veseli se svakom novom danu. Od začeća nadalje roditelji ulažu svoje vrijeme, pažnju i energiju kako bi omogućili djetetov rast i razvoj. Kako odrasta, dijete sve više brine samo o sebi i sve manje traži vrijeme, pažnju i energiju svojih roditelja. U roditelja zna biti suprotno; većina ulaže vrijeme, pažnju i energiju u dijete i posao, tako da njihovo vrijeme teče entropijski – roditeljstvo ih čini starijima i umornijima. Svi znamo uzrečicu da samo uz dijete čovjek vidi koliko je star. Vjerujem da ćete sada to shvaćati drugačije.
Određeni utjecaj na naš život ima entropija sa svojom vjerojatnošću neugodnih događaja, što možemo smanjiti tako da primjerenim ulaganjem pažnje i energije utječemo na način na koji provodimo vrijeme. Ako smo dovoljno pozorni i spremni stalno učiti, produbljivati i širiti svoje znanje i razmišljanje, možemo održati sintropiju i ograničiti entropiju vremena. AEQ metodom utječemo na porast sintropije vremena.
Sazrijevanje sustava (some) odvija se na sljedeći način: energija omogućuje pažnju, pažnja omogućuje učenje, učenje omogućuje razumijevanje, razumijevanje omogućuje prihvaćanje postojećeg stanja, prihvaćanje postojećeg stanja omogućuje učinkovitije korištenje viška energije i usmjeravanja pažnje, što je preduvjet za promjene. Prihvaćanje sprječava nepotrebnu borbu za izlaz iz postojećeg stanja ili bespomoćnost (depresija/apatija) pronalaženja izlaza iz njega. Promjene omogućuju napredak, bez promjena nema napretka. Za sazrijevanje sustava potrebno je vrijeme jer omogućuje pokretanje slijeda.
Ne zaboravimo da do neželjenih događaja dolazi također i pri odgovarajućoj pažnji i znanju, ali je njihova vjerojatnost i negativan utjecaj uz veću pažnju uvelike manji.
Svrha AEQ vježbi jest povećanje utjecaja i razumijevanje dviju vrijednosti na koje možemo utjecati; pažnja i energija.
Pažnja
Učenjem vježbi povećava se sposobnost glede pažnje koju usmjerava na izvođenje pokreta. Tako sve bolje opažamo što radimo i kakve rezultate postižemo. Počinjemo shvaćati koliko je važno naše ponašanje i kako njegovo blagostanje ovisi o odlukama koje donosimo. Svjesni smo kako naučiti iz pogrešaka, kao i to, da više pažnje vodi do manje pogrešaka koje su i bezbolnije (entropija). Istovremeno se usmjerava na pojedinačan rad, suprotno popularnoj višedijelnoj razornoj aktivnosti (multitasking), koja pomaže entropiji pri pogoršanju kvalitete života modernog čovjeka.
Ekspanzija Kod izvođenja vježbi, zbog usmjeravanja pažnje, stječemo bolju kontrolu pokreta i mišića. Uvelike se povećava vertikalna povezanost sustava i sposobnost smanjenja mišićnog tonusa onda kada nije potreban. Povećava se usklađenost skraćivanja i produžavanja mišića, smanjuje se napetost mišića za vrijeme spavanja, povećava se inteligencija kretanja. Sve to ima pozitivan učinak na djelotvornost some, a zbog veće duljine mišića omogućena je veća pulsacija membrane zbog povećane ekspanzije. To zahtijeva produženje mišića koji, kao takvi, omogućuju povećanje volumena membrane i sustava. Sama ekspanzija je sintropija i stoga pozitivno utječu na osjećaj i funkciju sustava, stvaramo ugodne i smanjujemo neugodne osjećaje, kako na tjelesnoj tako i na emocionalnoj razini. Nakon vježbe se osjećamo mirnije i bolje, što omogućuje smanjenje simpatičkog djelovanja i prijelaz na parasimpatički. Potrošnja energije u sustavu u parasimpatičkom načinu rada je znatno niža od onoga u simpatičkom. Ako smanjimo učestalost nepotrebne aktivacije simpatičkog načina, to će omogućiti više slobodne energije, koju čovjek može uložiti u mijenjanje djelovanja sustava, te si tako omogućiti napredak i izlaz iz neugodnog stanja.
Ilustrirati ću navedeno svakodnevnim primjerom nekoga tko troši novac ne proporcionalno zaradi. Pretpostavimo da mjesečno raspolaže sa 1000 eura, te ne racionalno i ne zrelo potroši 700, a zatim brine kako će do kraja mjeseca preživjeti sa onih preostalih 300. Prisiljen je kupovati nezdravu, jeftinu hranu, žaleći se kako je život nepošten i okrutan. Zbog nedostatka novca i vremena nije u mogućnosti proširiti svoje znanje. Zato njegova soma ne sazrijeva i nije sposoban pronaći nove načine za povećanje blagostanja. Prekomjernim naporom, koji je najčešće pogrešan (teški fizički rad), si dodatno nanosi više štete. Koristeći načela AEQ metode čovjek stječe dodatnu vještinu kako promišljeno, zrelo, razumno, kreativno i učinkovito rasporediti raspoložive resurse, te si tako stvoriti višak energije, zdravu motivaciju i radoznalost potrebne za promjene. One omogućuju povećanje prihoda i njihovo racionalno korištenje i poticanje osobnog razvoja.
Čini se da čovjek danas živi mudrije i racionalnije; prevladava kult vječne mladosti, cjeloživotno je učenje podcijenjeno. Zdravi, topli međuljudski odnosi su sve rjeđi, društvene mreže i internet pružaju trenutna instant rješenja i površne odnose. Sve to utječe na emocionalnu, intelektualnu i fizičku razinu života.
Učenjem tih načela i prakse kroz izvođenje AEQ vježbi, bolje procjenjujemo adekvatnost svog života, energetsko stanje i fokus, što definira učinkovitost korištenja vremena. Kroz vježbe i percepciju tih odnosa možemo utjecati na somu, te zrelo ulaganje energije na način i u količini koje vodi sustav u red. Soma postaje otporna na entropijski ulaz u kaos. Naglašavam, međutim, da bit nije u samim vježbama već učenju izvođenja pokreta koji poštuju tijelo i ne vode u pretjerivanje, te razumijevanje boli kao legitimnog prava tijela da se brani pred nesmotrenošću.
Vrijeme
Iz navedenoga možemo jasno shvatiti da je vrijeme osnova koja određuje uspjeh učenja AEQ metode. Nedostatak vremena je glavna prepreka pri povećanju pozitivnog učinka AEQ metode jer smanjuje i onemogućuje učenje, što utječe na prekid sazrijevanja i dovodi do nedostatka kvalitetnog dugoročnog napretka. Nedostatak vremena najveća je prepreka pri postizanju ciljeva.
S malo discipline čovjek učini malo, s puno sve. Vrijeme uloženo u učenje AEQ metode omogućuje promjenu međuodnosa triju vrijednosti i kontrolu entropije. S vremenom uviđamo i važnost discipline.
Učenjem metode i vježbi obično se mijenja sljedeće;
7.Bolje razaznajemo razliku između tvrdoglavosti i ustrajnosti, funkciju osjećaja i boli na rad svijesti.
Dvije glavne polarnosti u ljudskom tijelu određuju funkcioniranje svih ostalih sistema, mentalnih i tjelesnih.
Um koji nema masu i djeluje u skladu sa kvantnom fizikom i tijelo koje ima masu i djeluje u potpunosti sa načelima klasične Newtonove fizike.
Ove dvije polarnosti postoje kako bi pomogle jedna drugoj u podizanju cjelokupnog sistema prema sintropiji. Koja označava rast i razvoj. Samo tijelo ima mnogo sličnih polariteta i procesa koji utječu jedno na drugo.
Jedan takav primjer procesa različitosti je spavanje i budnost. Ako dobro spavamo, efikasniji smo dok smo budni. Ako smo bolji dok smo budni i ne pretjerujemo u zahtjevima i izazovima, bolje i spavamo i suprotno od toga.
Kad su polariteti u ravnoteži, oni pomažu jedno drugome i vode nas prema napretku koji osjećamo kao ugodu i zadovoljstvo.
Kronična mišićna ukočenost uzrokuje i pogoršava osjet i komunikaciju između ova dva polariteta a u ekstremnim slučajevima ju i skroz prekida. To vodi prema smanjenu sintropije i dolazi do sve veće entropije(propadanje i raspad sistema). Poanta nije izjednačiti polaritete, nego među njima uspostaviti sve bolju komunikaciju i razumijevanje.
Glavna razlika između uma i tijela je utjecaj gravitacije i vremena na njihovo djelovanje.
Um nije ograničen vremenom, maštom i mislima, jer nema masu, ali naš fizički aspekt(tijelo) mora poštovati vrijeme i gravitaciju zbog svoje materijalnosti i mase te potpuno i u sladu djelovati sa načelima Newtonove fizike i termodinamike. Vrijeme i percepcija vremena za ova dva polariteta mogu teći različito.
Um na primjer, može istovremeno u jedinici vremena biti na više mjesta, zamišljati da je negdje drugdje, provući neograničen broj misli u jednoj minuti, zamišljati da je u prošlosti, prisjećati se prošlih događaja , maštati o nekim novim trenucima u budućnosti, dok je tijelo uvijek tu, u sadašnjosti. Jedna minuta za tijelo je uvijek jedna minuta.
Sama evolucija i njen tok je prilagodba vremenskog slijeda na gravitaciju, koja sakuplja materiju u cjelinu, jednu točku. Naš materijalni dio bića(tijelo) neizbježno je konstantno pod utjecajem gravitacije. Svi materijalni sistemi unutar gravitacije moraju biti u ravnoteži ili ju stvoriti, ako žele preživjeti. Što je sistem više u balansu to bolje podnosi i djeluje unutar gravitacije i vremena. Promotrimo li i usporedimo li tu činjenicu kroz primjer kretanja djece i odraslih i starijih osoba, zamijetit ćemo razliku.
Mala djeca bez značajnih i vidljivih kroničnih napetosti kreću se skladnije, razigranije, opuštenije, iako nemaju velike i jake mišiće, rade to sa osmijehom na licu. Uživajući u učenju i otkrivanju novih mogućnosti koje mišići mogu izvesti kroz njihovu pulsaciju (skraćivanje i produžavanje).
Odrasli i stariji sa značajnim i vidljivim tjelesnim nesimetrijama uzrokovanim kronično napetim mišićima, često se kreću drugačije, teže, neskladnije. Kao da su pod utjecajem neke druge i veće gravitacije.
Sve kronične mišićne napetosti spremljene su u podsvijest, gurnute daleko od percepcije stvarnosti i osjeti svijesti. Ego nema saznanje niti valjan razlog zašto se tijelo otežano kreće, zašto je korak različite dužine, zašto boli kuk ili leđa. Signal koji putuje na relaciji tijelo/ego je iskrivljen.
Kronična mišićna napetost najčešće je stvorena kroz odrastanje zbog prilagodbe na okolinu. Služila je da bi u takvoj okolini preživjeli i opstali. Okolinu koja često nije imala razumijevanja za potrebu i važnost izražavanja svih spektara emocija na pravilan, učinkovit način, kroz površinski sloj mišićno skeletnog sustava. Naši mišići služe da bi emociju izrazili na van kroz djelovanje, pokrete, radnje, ali je isto tako i blokirali. Ako okolina naš način takvog oblika izražavanja ne tolerira ili se protivi tome, često tu završnu fazu iskazivanja emocije, koja je najveća energija, zatomimo i blokiramo mišićima, sa zapovijedi našeg uma . Sa vremenom se naučimo da takav način izražavanja nije primjeren i ugrožava okolinu u kojoj odrastamo. To vodi u to da više niti emociju ne izražavamo na pravilan način i gurnemo je duboko na podsvjesnu razinu, stvorimo blokade i pregrade. Koje se nadalje očituju u nesimetriji i ukočenosti određenih dijelova tijela.
Blokade dovode do rastućih problema između tijela i uma u odrasloj dobi. Osobnosti i ega. Bojimo se osjećati ono što je u nama.
Sa razlikom da ego može ignorirati komunikaciju iz tijela, dok tijelo bez naredba iz uma ne funkcionira i klizne u nesvijest , komu i smrt.
Kroz učenje AEQ metode ® i AEQ vježbi u kojima ulažemo vrijeme membrane, pažnju uma i energiju tijela, koja ide iz trbušne šupljine, podižemo jasnost i kvalitetu komunikacije između polarnosti uma i tijela i tako sa vremenom postižemo sintropiju cjeline.
Gore opisanih veza postajemo sve svjesniji i bolje ih razumijemo, prihvaćamo i poštivamo, kao i razloge zbog kojih je ta komunikacija sve slabija te imamo alat kako to mijenjati.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja
Jedna od najtežih zadaća svakog pojedinca je uspostavljanje osjećaja o samom sebi. Promatranje, analiza i prihvaćanje, toga što osjećamo u tijelu, na koji način i zašto.
Unutarnji pogled u nas same je uglavnom težak zadatak , iziskuje vrijeme, pažnju i znanje koje je potrebno uložiti , ali sa vremenom može postati nevjerojatan alat koji može mijenjati stanje.
Karl Jung je rekao da sve dok nešto što je nesvjesno ne učinite svjesnim, to će upravljati vašim životom, a vi ćete to nazivati sudbinom.
Mnoge pogrešne odluke i postupci iz našeg života posljedica su upravo nedostatka svijesti oko onoga što činimo.
Nedostatak samosvjesnosti, samo osjeta je baš poput otrova, a praksa nadgledanja i razmatranja toga što osjećamo i što činimo po tom pitanju može biti lijek.
Kada osjetimo nezadovoljstvo, nelagodu, nelogičnu bol i imamo neželjen rezultat, prvo mjesto gdje bi trebali potražiti odgovore je u razumijevanju naše osobnosti.
Učenje AEQ metode® nam pomaže vratiti sposobnost samo osjećanja, samo korekcije, samoregulacije, samo ozdravljenja, samokontrole, što i jest temeljno djelovanje svake some u vremenu i prostoru.
Upravo su te sposobnosti naše some omogućile opstanak i razvoj tijekom evolucije. To su principi na kojima se temelji razvoj djeteta. Dijete kroz odrastanje mijenja um i prilagođava upotrebu mišića, čemu pridružuje motoričke sposobnosti kojima si omogućuje nove spoznaje, znanja i razvoj inteligencije i emocija.
Sukladno tome idealno ljudsko biče bi bila osoba koja sto posto može osjetiti i kontrolira svaki svoj pokret, radnju mišićima i osjetilnim korteksom.
Na nivou kortikalnog učenja, koji se razvijao sa razvojem ljudske vrste, imamo sposobnost upravljanja senzorno -motoričkim aktivnostima. Koje moraju biti repetitivne, da bi postale naučene i nadovezuju se na naše instinkte i nagone za preživljavanje. Da bi nešto postalo naučeno mora proći kroz korteks u svom punom obujmu kod svih ljudi.
Oponašamo držanje, kretanje, osobine i navike naše okoline, koje možemo svrstati u tri grupe : najbližih(roditelja), mnoštva, onih koji imaju moć.
Iz razloga i potrebe što želimo biti prihvaćeni i pripadati.
Poslovica kaže kako će usamljeni vuk će uginuti, dok će pleme preživjeti.
U tom obrascu kopiranja i usvajanja, ne usvajamo samo dobre osobine i navike, nego i one loše, kojih u najranijoj fazi rasta i razvoja nismo niti svjesni da su krvi i pogrešni.
Proces rehabilitacije i uklanjanje tegoba , bolova i nelogičnih bolesti obično ne uključuje promjenu svjesnog truda da bismo osjetili vlastito tijelo i razumjeli kako, kada i zašto je došlo do nepravilnoga držanja, krutosti i nepravilnog kretanja.
„Krutost i tvrdoća pratioci su smrti, mekoća i savitljivost pratioci su života“, rekao je Lao Tse
Kronični mišićni tonus u AEQ metodi® nazivamo senzomotorna amnezija(SMA), SMA smo razvili u prošlosti koja je tada imala funkciju zaštitite od negativnog utjecaja okoline, danas nam je kao uteg koji vučemo za sobom, bez svjesnog osjećaja da ju imamo.
Takvo stanje u kojem nemamo svjesnu kontrolu nad određenim dijelovima tijela odgovorno je za niz kroničnih bolova lokomotornog sistema.
Posjedujemo svoje tijelo i raspolažemo njime od rođenja do smrti, no nažalost, lakše izmijenimo postavke našeg mobilnog telefona nego što smo sposobni mijenjati pokrete svog tijela – kao, primjerice, način hodanja pri kojem više nećemo osjećati bol u koljenu koja nas već dugo prati.
Prekomjernim fokusom na tehnologiju i velikom ovisnošću o istoj, čovjek je sve lošiji u razumijevanju samoga sebe i postaje sve ovisnijim o stručnjacima, od kojih se očekuje da ustanove što to sa nama nije u redu.
Redovitim i svakodnevnim izvođenjem AEQ vježbi, na učinkovit način naš um i tijelo sastaju se u isto vrijeme na istom mjestu. Kroz taj odraz u mogućnosti smo povezati točke naše prošlosti, dešifrirati obrasce i iskoristiti razumijevanje prošlih iskustava za oblikovanje budućnosti na učinkovitiji način.
Način na koji izvodimo AEQ pokrete kroz vježbe, način je na koji činimo i sve ostalo.
Kroz AEQ vježbe, postižemo bolje razumijevanje svojih akcija i u mogućnosti smo postizati primjerenije i bolje rezultate. Više se osjećati i više si vjerovati. Time i mijenjati neželjene ishode.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3 . stupanj
Za osobe s kroničnom ukočenošću mišića i nepravilnom propusnošću membrane, tipično je da slijede nerealne ciljeve, drže se iluzija, nisu prizemljene, idu u pretjerivanje i gube ili su izgubile nadu i vjeru.
Kada kažemo da osoba nije u kontaktu sa, stvarnošću, mislimo da je izvan pravilnog i dovoljno dobrog kontakta sa sobom i okolinom.
Za svakoga od nas najveća istina i osnovna stvarnost je naše tijelo. Ako nismo u kontaktu sa svojim tijelom, onda smo izvan kontakta sa stvarnošću svijeta. Svi smo doživjeli da kada se osjećamo dobro , živahno i poletno, bolje primjećujemo svijet, u stanju niske energije(depresije), svijet izgleda bezbojan.
Neizbježna stvarnost života je da je osoba tijelo i da je tijelo osoba. Kad tijelo umre, umre i osoba i njen ego. Međutim kad je tijelo umrtvljeno, ukočeno, to znači da osoba prestaje osjećati pravilne impulse iz svoje unutrašnjosti i signal prema egu je iskrivljen. Kod teže ukočenosti osoba polako prestaje postojati kao osoba s osobnošću, ego sve više postaje superioran i dominantan i promatra tijelo kao objekt i sredstvo za ostvarenje svojih želja i ciljeva.
Ljudski um, ono što ga odvaja od svih drugih živih bića na planetu, označen je zaštitnim znakom prirode čovjeka, kriterij za čovječnost i čovječanstvo. Klevetanje tijela u zapadnoj civilizaciji je pokušaj produhovljavanja ljudi i nastavio se redukcionizmom. Izazvao je odvojenu i bestjelesnu dušu u neživom i manje bitnom tijelu. Smjestio naše tijelo sa osjećajima na razinu brojke. Taj proces dodatno je podržan od znanosti, koja ignorira valjanost subjektivnih iskustava u korist objektivnog cilja, bez emocionalno osjetljivog odnosa prema životu.
Tijelo je ono što osoba osjeća i što osoba je u svojoj stvarnosti. Osim osjećaja iz tijela u nama nema drugih osjećaja. U današnjoj stvarnosti, ljudski identitet sve više postaje stvar prošlosti, kostur bez mesa.
Ljudsko tijelo se topi zbog ljubavi, smrzava zbog straha, drhti u ljutnji i žudi za toplinom i dodirom.
Ono kako se osoba drži, stoji, hoda, izražava emociju, odraz je njene osobnosti i karaktera.
Ako osoba ne vjeruje svojim osjetilima onda ne može imati povjerenja u fizičku percepciju i fizičke odazive te ne može biti sigurna u svoju stvarnost te stvara i živi u iluziji.
Kroz učenje AEQ METODE® i AEQ vježbi sve više postajemo svjesni svojih automatskih(podsvjesnih reakcija) , odaziva i utjecaja na okolinu, pregrada i blokada u tijelu koje smo stvorili, te zašto su nam one bile nužne u prošlosti kako bi izdržali i preživjeli.
Isto tako te blokade, danas nam stvaraju problem i vode nas putem neobjašnjivih bolova i bolesti. Osjećamo se kao zarobljenici unutar vlastitog tijela i uma. Uvidom u svoje podsvjesne obrasce i prebacivanjem istih u svijest možemo ih mijenjati i stvoriti fizičku slobodu, koja je nužna za pravilnije i realnije odluke i postupke u sadašnjosti kako bi stvorili toliko željene ciljeve u budućnosti.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja
*Dio teksta za objavu korišten je iz udžbenika za učitelje AEQ metode ®, Funkcija biološke energije i pritisaka za životne funkcije i svijest, autora i učitelja AEQ metode ® 5. stupanj, Aleša Ernsta
Za zdravlje organizma bitna je integracija imunološkog i živčanog sustava . Spona između živčanog i imunološkog sustava je autonomni živčani sustav, koji na nesvjestan način regulira imunološku reakciju na prijetnju uzročnika oštećenja organizma. Autonomni živčani sustav djeluje preko kateholaminskih receptora na membrani imunoloških stanica. U današnje vrijeme, zbog loše regulacije imunološke reakcije, sve češće se pojavljuju autoimune bolesti, kronične upale, tumori te lošija obrana od virusnih i bakterijskih infekcija.
Imunološki sustav se kroz evoluciju razvio u jako efikasni sustav obrane od egzogenih i endogenih oštećenja organizma. Toliko je efikasan, da od nekoliko stotina miliona različitih organizma svega nekoliko desetaka uspijeva nadjačati obranu. Imunološka obrana se sastoji od specifične i nespecifične, koja se samo didaktički dijeli, ali jedna drugu nadopunjuju i sinergistički djeluju protiv oštećenja organizma.
Nespecifična imunološka obrana se temelji na sustavu obrane koja djeluje na uzročnika oštećenja, bez prethodnog susreta ili pamćenja neke njegove karakteristike, stoga će obrana svaki puta isto djelovati.
Imunološka reakcija je nužna za preživljavanje, jer bez nje neminovno nastupa smrt zbog infekcije. Naime, svi su organizmi osuđeni da žive u okolišu prepunom potencijalnih parazita (priona, virusa, bakterija, jednostaničnih i višestaničnih organizama), od kojih mnogi mogu oštetiti ili čak usmrtiti jedinku.
Zaštita od infekcije, odnosno zaraznih bolesti bila bi osnovna uloga imunološkog sustava. Iako se većina imunologa danas slaže s ovom tvrdnjom, ipak postoje i ozbiljni prigovori.
Središnji živčani sustav(u nastavku SŽS) ima ulogu regulacije i integracije cijelog organizma, tako i imunološkog sustava. SZŠ regulira imunološki sustav kroz dva pravca: hipotalamus-hipofiza-kora, nadbubrežne žlijezde i autonomni živčani sustav.
Autonomni živčani sustav(nadalje AŽS) regulira osnovne funkcije našeg tijela, djeluje automatski, izvor naših nagona preživljavanja. AŽS ima tri načina djelovanja(simpatički, parasimpatički, te kombinacija ta dva, zamrzavanje, deregulaciju.
Zamrzavanje djeluje po principu „gas-kočnica“. Najveća šteta dolazi kad AŽS nije usklađen sa uvjetima i trenutnom situacijom, bez da smo toga svjesni.
Svaki od ova tri načina djelovanja ima svoje karakteristike i funkcije kako ih prepoznati. Određeni način djelovanja ima svoje prednosti ali i nedostatke u vidu preduge aktivacije, kada to nije potrebno. Takva stanja dovode do emocionalnih a kasnije i tjelesnih daljnjih komplikacija u vidu oboljenja. Predugu aktivaciju omogućuje obilje energije koju imamo u modernom načinu življenja.
Simpatički način djelovanja aktivira se pri velikim uzbuđenjima, borbi za opstanak,preživljavanje, povećava bazalni metabolizam, snagu i znojenje, te obranu sistema od virusnih i bakterijskih infekcija. Kod aktiviranog simpatičkog načina rada AŽS ,mišići se krate, stisnu, kontrahiraju, njegova preduga aktivacija vodi do kroničnog umora, gubi se njegova smisao, potreba i preciznost, tijelo prelazi u simpatički način djelovanja, dominaciju. Krvne žile odebljaju, stisnu se, smanji se protok krvi. Nastaju daljnji problemi, zbog prevelike mobilizirane energije takve osobe imaju potrebu za kardio sportovima.
Parasimpatički način djelovanja upravo radi sve suprotno, opušta, usporava i isključuje naš simpatički sustav, smanjuje razinu stresa. Dozvoljava ponovno funkcioniranje imunološkog sustava, snižava krvi tlak.
Kada postoji nedovoljna uređenost neuromuskulatornog sistema, te prekinuta ili oštečena veza između svjesnog dijela uma i mišića, govorimo o senzomotornoj amnezija(nadalje SMA), SMA karakterizira kronično zategnuti tonus zbog pritiska izvana, koje sukladno tome stvara pritisak i u samoj membrani(tijelu), nastala zbog dovoljno dugog perioda ignoriranja signala iz tijela prema umu. Novo nastalo stanje(SMA) je nužno pri rješavanju konflikta um-membrana. Daljnje ignoriranje ili ne razumijevanje tog signala, produljuje stanje agonije(bolovi,bolesti).
Kada smanjimo svoju senzomotornu amneziju dozvoljavamo parasimpatičkom načinu da ispuni svoju funkciju i pripremi nas za ponovnu pravilnu aktivaciju simpatičkog djelovanja kada uvjeti okoline to budu zahtijevali. Čovjek u modernom svijetu zanemaruje njegovo djelovanje zbog konstantnog stresa i napetosti te ne može uspostaviti prirodan ciklus regeneracije (SIMPATIČKO-PARASIMPATIČKO-HOMEOSTAZA-MAKSIMALNU SPREMNOST ZA OPSTANAK) .
Posljedično to smanji našu kvalitetu života. Ukoliko nema parasimpatičkog djelovanja nema niti produljivanja, ekspanzije. Dugotrajno aktiviranim simpatikusom, što omogućuje obilje energije te jaka SMA dolazi do aktivacije parasimpatikusa. Takvo stanje naziva se zamrzavanje, šok, deregulaciju AŽS. On je čest u modernom svijetu.
Stvara nesanice, aritmije, vodi u depresiju, sindrom kroničnog umora, gubitak kreativnosti i anksioznost. Kroz učenje AEQ metode® i AEQ vježbi, moguće je utjecati na pravilan odnos simpatikus-parasimpatikus. Pravilno izvedene vježbe smanjuju udio napetih mišića i njihov tonus što je preduvjet za uklanjanje nepotrebnog aktiviranog simpatikusa i sve većeg i pravilnijeg djelovanja parasimpatičkog načina funkcioniranja AŽS, a time i općeg zdravstevnog statusa.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja
Rezultat kompleksnije strukture koja se temelji na znanju i urednosti je efektivnost, a rezultat neurednosti je neefikasnost. Efektivnost osjećamo kao ugodnu emociju, dobar osjećaj i zadovoljstvo. Neurednost nam daje nemir, koji nas odbija i vodi u nezadovoljstvo. Zbog modernog načina života koji traži žurbu i nepromišljenost. Te veze više skoro da i ne vidimo , niti mislimo kako one utječu na kvalitetu našeg života.
U najranijem djetinjstvu i kroz odrastanje ovisni smo o roditeljima, njihovom znanju i vještinama, da urede naše učinkovito odrastanje. Omjer između količine uloženog i dobivenog određuje efikasnost djelovanja ili odluke i određuje naš stav prema željenom rezultatu.
Za opstanak tokom godina evolucije, kao i razvoj čovjeka kao vrste, dovoljno visoka efikasnost bila je ključan atribut, a to je ono što je omogućilo postojanje. Dovoljno visoka efikasnost i složenost kretanja bila je ključ za preživljavanje u borbi za opstanak. Iz tog razloga efikasno kretanje osjećamo kao ugodno i dobro, a neučinkovito kao neugodno i bolno.
Dijete se uči urednosti kroz odrastanje i time poboljšava svoju učinkovitost. Kad je dovoljno učinkovit, da ovlada trenutačne zahtjeve i opterećenja, onda ga radoznalost vodi dalje.
Odrastanje je razdoblje učenja i istraživanja, usvajanje urednosti, a time i efikasnosti. Sa znanjem dolazi i samostalnost, a zajedno s njom i pitanja, kao što su „mama je li mogu…?“, koja se odnose na sve složenije i odgovornije djelovanje. Istovremeno s rastom djetetovog osjećaja kontrole i dosljednosti mijenja se i naš odnos prema njemu. Efektivnost je osnova za život bez boli i omogućuje nam učinkovito smanjenje entropije. Entropija podrazumijeva proces spontanog raspadanja organiziranih struktura i sustava u sve neorganiziranije strukture i sustave. S promatranjem i poboljšavanjem efektivnosti stvaramo uvjete za život, rast i radosti, te više samo organizacijskih sposobnosti ili negativnu entropiju(sintropiju). Sama entropija mjera je za nered. Kao što je sintropija za red. Ukoliko život prepustimo slučaju i ne reagiramo na signale entropije sve više gubimo reda. Taj gubitak reda kroz kretanje osjećamo prvo kao nelagodu kasnije i bol.
Uzmimo za primjer osobu koja ima bolove u stopalu. Stopalo i kuk međusobno paralelno djeluju, a koljeno ih povezuje. Koljeno se kreće samo u smjeru naprijed-nazad. Ako stopalo okrenemo lijevo ili desno, koljeno se ne pomiče, pomaknuti se mora kuk. Dakle ako želimo slobodno okretati i rotirati stopalo, moramo biti sposobni okretati kuk. Sami kuk je s tijelom povezan mišićima trupa i kralježnice, čiji se kralješci okreću i pomiču. Što bolje osjećamo, nadziremo i svjesni smo pomicanja trupa i leđa, slobodnije ćemo i pravilnije pomicati kukove, koljena time i stopala u željenom smjeru. I obrnuto, ako nam je taj dio tijela tvrd, napet i nemamo svjesne kontrole, teže ćemo to moći izvesti i sa više truda i velike potrošnje energije. Posljedica sa vremenom je otežano hodanje i poteškoće pri stajanju i sjedenju. To utječe na kosti i zglobove te nadalje na mišiće koji postaju ukočeni, manje izdržljivi, bolni i umorni. Tvrd prednji dio trupa i leđa nisu sposobni za brze i učinkovite reakcije pa ih noge i stopala ne mogu zadovoljavajuće slijediti. Potrebnu odgovarajuću pokretljivost, gipkost i fleksibilnost možemo ponovno steći i naučiti, bez obzira na godine i starost, kojima se uglavnom krivo pripisuje otežano i ne učinkovito kretanje.
Kod učenja AEQ metode i AEQ vježbi naglašava se povećanje urednosti, složenosti i efikasnosti pokreta. Kroz vježbe nam se polako vrate prethodno izgubljene sposobnosti, poboljšavamo ih s manje truda, ali s više osjećaja, znanja i radoznalosti. Taj način razmišljanja prenosimo i na druge sfere života, tako s vremenom postajemo bolji i efikasniji sa boljom kontrolom neizbježne entropije.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode 3.stupnja
*Literatura korištena za objavu preuzeta je iz udžbenika za učitelje AEQ metode ®, 2.stupanj, autora i učitelja AEQ metode ® 5. stupanj, Aleša Ernsta
AEQ METODA® omogućuje uklanjanje kroničnih bolova i tjelesnih problema boljom suradnjom i koordinacijom uma, tijela i tjelesnih funkcija, koje omogućuju nastanak i usmjeravanje biološke energije, koju nazivamo duša, životna energija, prana, hara, chi…
Takav pristup razvijen je zbog stanja u zapadnim kulturama, gdje se tijelo samo izjednačava s kožom, mišićima, koštano zglobnim strukturama i vezama ali ne i s umom i energijom. Um je predstavljen kao superioran aspekt ljudskog postojanja, dok je tijelo smješteno uglavnom u ulogu sluge umu i često je definiran kao izvor svega lošega.
Međutim, subjektivni dio čovjeka, njegovi osjećaji i emocije, važan su dio slagalice, koje omogućuju rješenje i izlaz iz oklopa ukočenosti. Kolaps ravnoteže između uma i tijela velika je pogreška.
Tijelo i um pripadaju zajedno, što duboko u sebi već znamo. Ne postoji um koji živi izvan tijela, niti tijelo bez uma. Stari grci su imali i frazu za to koja nam je svima poznata: „Zdrav duh, u zdravom tijelu“.
Činjenica je ta, da se misli i osjećaji ne poklapaju uvijek. Osoba može misliti bez pomicanja tijela, no stanje uma utječe na tijelo, a tijelo na stanje uma. Razumijevanje tih dva aspekta i njihovih polariteta mogući su zbog Reichova koncepta, koji imaju zajedničku energiju za djelovanje.
Unutar tijela u dubokom sloju naše membrane, ova razlika više ne postoji, već jedan jedinstven organizam koji u svojoj srži ima rezervoar energije, koja se skuplja u organima trbušne šupljine.
Tijelo na biološku energiju reagira kretanjem i djelovanjem, a um reagira na stvaranje misli , želja i slika koje mogu biti svjesne ili podsvjesne.
Kronična mišićna ukočenost membrane uzrokuje blokade i izobličenja protoka ove energije i nas dovede do trajne promjene osjećaja i impulsa iz unutrašnjosti membrane na površinu tijela i uma.
Pregrada stvara podjelu između slojevitosti osobnosti i karaktera, između ega i persone. No, ne samo da odvaja psihu od some, već odvaja svijest, koja je ograničena na površinu tijela i to izolira osobu od djeteta koje je nekad bilo, stvara bezdan između sadašnjosti i prošlosti.
Ovo dijeljenje u AEQ metodi® nazivamo senzomotorna-amnezija(SMA).
Thomas Hanna, osnivač kliničke somatike, prethodnice AEQ metode ®, učio je kako svatko od nas u trenutku dolaska na svijest ima jedinstven sistem poimanja i opažanja svijeta preko svoje membrane, koja opaža , osjeća i uči.
Membrana kao prvi sloj primanja i odašiljanja signala iz okoline ali i iz uma natrag. Ono što se osjeti na površini membrane, kao i jake signale unutar nje ide prema osjetnom dijelu mozga(cortexu), gdje se taj signal obrađuje i daje povratnu informaciju, te putuje nazad prema membrani.
Normalna funkcija membrane je da ona bude dovoljno propusna, ne pre napeta, niti previše propusna. Tako da signal koji primamo iz okoline bude u dovoljno jasnoj komunikaciji sa umom.
Kako se smanjuje napetost unutar i na membrani pomoću učenja AEQ metode® i AEQ vježbi , tako i ta komunikacija postaje sve jasnija. Uvažamo ono što membrana osjeti, kakve nam signale šalje. Time sve bolje kontroliramo ego i njegove potrebe. Pažnju sve više usmjeravamo u tijelo. Soma dobiva svoju funkciju i smisao. Ta jedinstvena sposobnost je nešto što ima svaki čovjek. Učenjem AEQ metode ®, ne ulažemo nepotrebnu energiju u borbu, kako u učenju vježbi, tako i posljedično u svemu što radimo i mislimo.
Jedna od najtežih zadaća svakog pojedinca je uspostavljanje osjećaja o samom sebi. Promatranje, analiza i integracija u cjelinu. Toga što osjećamo kroz membranu, na koji način i zašto. Koliko tih osjećaja dolazi iz realnog trenutka a koliko putem senzacija iz podsvijesti.
Bez dovoljno dobrog razumijevanja tog signala, primorani smo na ponavljanje „grešaka“ iz kojih moramo učiti. One traže veliku pažnju te određenu količinu energije i jasno , trećeg faktora, u obliku nepromijenjene i skroz tekuće varijable, vremena.
Osjećaji tvore misao, a misao definira kakvi smo trenutno.
I taj unutarnji pogled u nas same je nevjerojatan alat.
Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode 3.stupnja
*Dio teksta za objavu korišten je iz udžbenika za učitelje AEQ metode ®,Funkcija biološke energije i pritisaka za životne funkcije i svijest, autora i učitelja AEQ metode ® 5. stupanj, Aleša Ernsta