Zakonitost kaže da se struktura i funkcija moraju međusobno usklađivati  i uzajamno djelovati, što osigurava da sustav bude što učinkovitiji u određenim okolnostima(struktura određuje funkciju, funkcija utječe na strukturu).

Sustav je najučinkovitiji ukoliko su struktura i funkcija usklađeni i povezani. Sustav tada djeluje u smjeru otklanjanja trenutne entropije i postizanja ravnoteže u somi i okolini.

Ukoliko  probleme u kojima se nađemo rješavamo i odgovaramo na njih eustresom, trenutni raskorak između strukture i funkcije je akutnog oblika, te se sustav nakon izlaska iz neravnoteže , vraća u nju.

Tako se sami sustav pretvara sve više u učinkovitiju cjelinu. Ukoliko takve obrasce prenosimo na potomstvo, omogućujemo opstanak i napredak obiteljske grane.  To je moguće samo ukoliko u sebi nemamo SMA, SMO, SMI jer tada bolje možemo sagledati problem i izaći ili odgovoriti na njega, sa većom emotivnom zrelošću.

Kada probleme i izazove rješavamo po principu i kroz eustres postižemo regulaciju želja i potreba, povezani smo sa samim sobom i okolinom, nakon što problem riješimo ili otklonimo način djelovanja AŽS se vraća u parasimpatički način djelovanja. Struktura i funkcija kroz takav način djelovanja razvijaju se primjereno, usklađeni su sa zakonom vremena, smanjuju tjeskobe i bespomoćnost, te kronična stanja.

Ako odnos some i okoline nije pravilno reguliran, te eustresom ne uspijevamo otkloniti problem u kojim se nađemo, sustav prelazi u stanje distresa, kronični oblik stresa, koji prekomjerno koristi simpatički odgovor AŽS.

Sa vremenom raskorak između simpatičkog i parasimpatičkog načina rada AŽS, iscrpljuje energetske rezerve some, koja prelazi na prisilnu parasimpatičku reakciju i stvara depresiju ponašanja. Distres je posljedica nesposobnosti rješavanja određenog problema, stvara osjećaj bespomoćnosti, te naposlijetku stvara mržnju prema problemu koji ga dovodi u distres, razvija kronični oblik SMA, SMO, SMI, te deformira funkciju osobe i utječe sve više na njegovu strukturu.

Ukoliko majka(roditelji) ne osjećaju sebe, nisu svjesni svog stanja, ne mogu prepoznati  potrebe i želje svoje djece, smatraju da je problem u djeci i njihovom ponašanju, to dovodi do toga da se dijete mora prilagoditi njima, napraviti razdvojenost svjesnog dijela some i ostatka tijela.

Takva dugotrajna iskrivljenost funkcije, dovodi do promjene strukture koja se funkciji mora prilagoditi i pojavljuje se sve veća razlika između njih.

 Zbog toga funkcija nije više u stanju regulirati uzrok nemoći, jer je soma tu nemoć prisiljena prihvatiti kao nepromjenjivu činjenicu. Bespomoćnost stoga postaje stalni pratilac na životnom putu i navodi osobu  da trpi bolove ili nanosi bol okolini, prenoseći tako bespomoćnost na druge. Kako je potencijalna energija kronično povišena kod kronične nemoći, takva je i bol(kronična).

Kroničnom bolju soma neučinkovito izražava kinetičku energiju i ne koristi je za reguliranje onoga što je remeti, ugrožava, ograničava, održavajući na taj način funkcionalnu strukturu u kronično toksičnoj okolini, takva kronična ponašanja uzrokuju bol u osobi ili tu potencijalno zaključanu energiju prenose na druge i tako reguliraju energetska stanja u okolini(zlostavljanje, frustracije, mučenje, laganje, manipulacija, zloba…)

Ova pravila su važna i nužna u procesu učenja i podučavanja AEQ metode , jer omogućuju razumijevanja razlike između muškarac i žene na strukturalnoj razini koja određuje osnovnu funkciju spolova, negiranje tih različitosti dovodi do nepravilnog funkcioniranja i rezultata u partnerstvu i odnosa između spolova.