Senzomotorna amnezija (SMA) ima funkciju očuvanja djelovanja autonomnog živčanog sistema(AŽS) u sličnom obrascu kao kod majke, što povezuje majku i dijete te povećava vjerojatnost da majka dijete prihvati kao svoje, a smanjuje vjerojatnost da djetetovo ponašanje koje nije slično njenom na razini AŽS smanjuje njenu povezanost s njim i spremnost da se brine o njemu.

Autonomni živčani sustav preuzima svoju funkciju putem prijenosa djelovanja majčinog AŽS-a. Majka preko svojih obrazaca i modela djelovanja, poučava dijete kako aktivirati određeni  tip djelovanja i kada to učiniti. Na temelju tjelesnih osjećaja, talamus određuje hoće li aktivirati simpatičku , parasimpatičku ili reakciju smrzavanja autonomnog živčanog sistema.

Poteškoće u mijenjanju kroničnih stanja povezane su upravo s težinom obrasca AŽS, formiraju se već tijekom trudnoće. Ako je majka patila od kroničnog primarnog simpatičkog stanja, realno je očekivati da će dijete percipirati sebe i okolinu na isti način.

Tako će uzorak aktivnosti AŽS biti vrlo sličan majčinom, iako će okidači za simpatičko stanje biti drukčiji. Senzomotorna amnezija ,senzomotorna otuđenost se kao procesi u podsvijesti razvijaju kada se duže vrijeme ne dopušta autentičnim tjelesnim stanjima i senzacijama da dosegnu svjesni dio živčanog sustava, jer je to previše bolno ili ugrožava naš opstanak u okolini u kojoj ovisimo.

Simpatički oblik djelovanja smanjuje količinu životne energije. Parasimpatičko stanje ima potpuno suprotan utjecaj na raspodjelu životne energije i potencijala. U tijelu količina životne energije opada , kao i tonus, povećava se količina životne energije i potencijala u svjesnom dijelu živčanog sustava jer imamo vremena i sigurno okruženje u kojem nije potrebno biti na oprezu i oslanjati se na brzo djelovanje podsvjesnog dijela živčanog sistema.

Osnovni uvjet za aktivnost parasimpatičkog stanja je da ne shvaćamo i osjećamo  okolinu kao prijeteću i nekontroliranu. Okolinu koja nas ne stavlja u nemoć. Stoga je potrebno utjecati na okolinu, što interaktivnim iskustvom u radu na stolu postižemo kroz  „trofazne“ protokole, i AEQ fasciju, time dobivamo više alata za izlaz iz nemoći. Dobivamo sposobnost, odgovornost i moć kako se nositi sa pritiscima okoline i mijenjati ih u manje prijeteće i opasne.

Kako je glavna prepreka u uklanjanju Senzomotorna amnezije senzomotorne otuđenosti  nesposobnost ili strah od parasimpatičkog stanja, jer se u takvim trenucima osjećamo ranjivima, bespomoćnima i preosjetljivima na unutarnje ili vanjske događaje. Učenje zahtijeva postizanje parasimpatičkog stanja koje izaziva strah i otpor. To  potencijalno povećava intenzitet otpora te onemogućava učenje AEQ metode i smanjivanje senzorne amnezije(SA) i senzorne otuđenosti(SO).

Jedini način da povećamo razinu i produžimo trajanje parasimpatičkog stanja jest podizanje emocionalne zrelosti (EZ) najprije na svjesnoj a zatim i podsvjesnoj razini. Veći red u okolini, koji proizlazi iz učinkovitijeg prepoznavanja stvarnog stanja i korištenja životne energije, povećava učinkovitost alostaze u somi i time smanjuje osjećaj nemoći i potrebu za senzomotornom iluzijom(SMI) u sustavu.

Manja potreba za senzorno-motornom iluzijom(SMI) , uklanja potrebu za SA i SO, povećava samopouzdanje u promijenjenom ponašanju, što rezultira smanjenjem motorne amnezije (MA)i motorne otuđenosti(MO). Na taj način, podizanjem EZ i EU povećavamo vjerojatnost za parasimpatičko stanje i time stvaramo pozitivnu povratnu petlju sve pravilnijeg djelovanja AŽS, što je temelj za rješavanje kroničnih stanja.

Tko ima nižu razinu SMA i SMO pojačava cjelovitu suradnju sva tri entiteta some(tijelo, svijest, podsvijest), bolje pretvara potencijalnu u kinetičku energiju.

Parasimpatičko stanje je posljedica uređenog okruženja koje ne ugrožava somu. Parasimpatičko stanje zaslužimo kada djelujemo i uređujemo okolinu koja nas ugrožava. Ono je nagrada za dobro obavljen posao, završen. Što kroz iskustvo izvođenja AEQ vježbi® osjećamo kroz tijelo nakon vježbi.

Iako naš sistem u prošlosti nije navikao na takav osjećaj, sada ga je potrebno sve više prihvaćati kao normalnog i prikladnog za trenutnu odraslu dob, što i je odlika zrelih i odraslih ljudi. Obavljati i rješavati stvari. Time sve više podižemo svoju EZ , koja je nužna za izlaz iz SMA i SMO.