Za zdravlje organizma bitna je integracija imunološkog i živčanog sustava . Spona između živčanog i imunološkog sustava je autonomni živčani sustav, koji na nesvjestan način regulira imunološku reakciju na prijetnju uzročnika oštećenja organizma. Autonomni živčani sustav djeluje preko kateholaminskih receptora na membrani imunoloških stanica. U današnje vrijeme, zbog loše regulacije imunološke reakcije, sve češće se pojavljuju autoimune bolesti, kronične upale, tumori te lošija obrana od virusnih i bakterijskih infekcija. 

Imunološki sustav se kroz evoluciju razvio u jako efikasni sustav obrane od egzogenih i endogenih oštećenja organizma. Toliko je efikasan, da od nekoliko stotina miliona različitih organizma svega nekoliko desetaka uspijeva nadjačati obranu. Imunološka obrana se sastoji od specifične i nespecifične, koja se samo didaktički dijeli, ali jedna drugu nadopunjuju i sinergistički djeluju protiv oštećenja organizma. 

Nespecifična imunološka obrana se temelji na sustavu obrane koja djeluje na uzročnika oštećenja, bez prethodnog susreta ili pamćenja neke njegove karakteristike, stoga će obrana svaki puta isto djelovati. 

Imunološka reakcija je nužna za preživljavanje, jer bez nje neminovno nastupa smrt zbog infekcije. Naime, svi su organizmi osuđeni da žive u okolišu prepunom potencijalnih parazita (priona, virusa, bakterija, jednostaničnih i višestaničnih organizama), od kojih mnogi mogu oštetiti ili čak usmrtiti jedinku. 

Zaštita od infekcije, odnosno zaraznih bolesti bila bi osnovna uloga imunološkog sustava. Iako se većina imunologa danas slaže s ovom tvrdnjom, ipak postoje i ozbiljni prigovori. 

Središnji živčani sustav(u nastavku SŽS) ima ulogu regulacije i integracije cijelog organizma, tako i imunološkog sustava. SZŠ regulira imunološki sustav kroz dva pravca: hipotalamus-hipofiza-kora, nadbubrežne žlijezde i autonomni živčani sustav.

Autonomni živčani sustav(nadalje AŽS) regulira osnovne funkcije našeg tijela, djeluje automatski, izvor naših nagona preživljavanja. AŽS ima tri načina djelovanja(simpatički, parasimpatički, te kombinacija ta dva, zamrzavanje, deregulaciju. 

Zamrzavanje djeluje po principu „gas-kočnica“. Najveća šteta dolazi kad AŽS nije usklađen sa uvjetima i trenutnom situacijom, bez da smo toga svjesni. 

Svaki od ova tri načina djelovanja ima svoje karakteristike i funkcije kako ih prepoznati. Određeni način djelovanja ima svoje prednosti ali i nedostatke u vidu preduge aktivacije, kada to nije potrebno. Takva stanja dovode do emocionalnih a kasnije i tjelesnih daljnjih komplikacija u vidu oboljenja. Predugu aktivaciju omogućuje obilje energije koju imamo u modernom načinu življenja. 

Simpatički način djelovanja aktivira se pri velikim uzbuđenjima, borbi za opstanak,preživljavanje, povećava bazalni metabolizam, snagu i znojenje, te obranu sistema od virusnih i bakterijskih infekcija. Kod aktiviranog simpatičkog načina rada AŽS ,mišići se krate, stisnu, kontrahiraju, njegova preduga aktivacija vodi do kroničnog umora, gubi se njegova smisao, potreba i preciznost, tijelo prelazi u simpatički način djelovanja, dominaciju. Krvne žile odebljaju, stisnu se, smanji se protok krvi. Nastaju daljnji problemi, zbog prevelike mobilizirane energije takve osobe imaju potrebu za kardio sportovima. 

Parasimpatički način djelovanja upravo radi sve suprotno, opušta, usporava i isključuje naš simpatički sustav, smanjuje razinu stresa. Dozvoljava ponovno funkcioniranje imunološkog sustava, snižava krvi tlak.

 Kada postoji  nedovoljna uređenost neuromuskulatornog sistema, te prekinuta ili oštečena veza između svjesnog dijela uma i mišića, govorimo o senzomotornoj amnezija(nadalje SMA), SMA karakterizira kronično zategnuti tonus zbog pritiska izvana, koje sukladno tome stvara pritisak i u samoj membrani(tijelu), nastala zbog dovoljno dugog perioda ignoriranja signala iz tijela prema umu. Novo nastalo stanje(SMA) je nužno pri rješavanju konflikta um-membrana. Daljnje ignoriranje ili ne razumijevanje tog signala, produljuje stanje agonije(bolovi,bolesti). 

Kada smanjimo svoju senzomotornu amneziju dozvoljavamo parasimpatičkom načinu da ispuni svoju funkciju i pripremi nas za ponovnu pravilnu aktivaciju simpatičkog djelovanja kada uvjeti okoline to budu zahtijevali. Čovjek u modernom svijetu zanemaruje njegovo djelovanje zbog konstantnog stresa i napetosti te ne može uspostaviti prirodan ciklus regeneracije (SIMPATIČKO-PARASIMPATIČKO-HOMEOSTAZA-MAKSIMALNU  SPREMNOST ZA OPSTANAK) .

Posljedično to smanji našu kvalitetu života. Ukoliko nema parasimpatičkog djelovanja nema niti produljivanja, ekspanzije. Dugotrajno aktiviranim simpatikusom, što omogućuje obilje energije te jaka SMA dolazi do aktivacije parasimpatikusa. Takvo stanje naziva se zamrzavanje, šok, deregulaciju AŽS. On je čest u modernom svijetu. 

Stvara nesanice, aritmije, vodi u depresiju, sindrom kroničnog umora, gubitak kreativnosti i anksioznost. Kroz učenje AEQ metode® i AEQ vježbi, moguće je utjecati na pravilan odnos simpatikus-parasimpatikus. Pravilno izvedene vježbe smanjuju udio napetih mišića i njihov tonus što je preduvjet za uklanjanje nepotrebnog aktiviranog simpatikusa i sve većeg i pravilnijeg djelovanja parasimpatičkog načina funkcioniranja AŽS, a time i općeg zdravstevnog statusa.

Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja