Učinkovitost kretanja

Rezultat kompleksnije strukture koja se temelji na znanju i urednosti je efektivnost, a rezultat neurednosti je neefikasnost. Efektivnost osjećamo kao ugodnu emociju, dobar osjećaj i zadovoljstvo. Neurednost nam daje nemir, koji nas odbija i vodi u nezadovoljstvo.  Zbog modernog načina života koji traži žurbu i nepromišljenost. Te veze više skoro da i ne vidimo , niti mislimo kako one utječu na kvalitetu našeg života. 

U najranijem djetinjstvu i kroz odrastanje ovisni smo o roditeljima, njihovom znanju i vještinama, da urede naše učinkovito odrastanje. Omjer između količine uloženog i dobivenog određuje efikasnost djelovanja ili odluke i određuje naš stav prema željenom rezultatu. 

Za opstanak tokom godina evolucije, kao i razvoj čovjeka kao vrste, dovoljno visoka efikasnost bila je ključan atribut, a to je ono što je omogućilo postojanje. Dovoljno visoka efikasnost i složenost kretanja bila je ključ za preživljavanje u borbi za opstanak. Iz tog razloga efikasno kretanje osjećamo kao ugodno i dobro, a neučinkovito kao neugodno i bolno. 

Dijete se uči urednosti kroz odrastanje i time poboljšava svoju učinkovitost. Kad je dovoljno učinkovit, da ovlada trenutačne zahtjeve i opterećenja, onda ga radoznalost vodi dalje. 

Odrastanje je razdoblje učenja i istraživanja, usvajanje urednosti, a time i efikasnosti. Sa znanjem dolazi i samostalnost, a zajedno s njom i pitanja, kao što su „mama je li mogu…?“, koja se odnose na sve složenije i odgovornije djelovanje. Istovremeno s rastom djetetovog osjećaja kontrole i dosljednosti mijenja se i naš odnos prema njemu. Efektivnost je osnova za život bez boli i omogućuje nam učinkovito smanjenje entropije. Entropija podrazumijeva proces spontanog raspadanja organiziranih struktura i sustava u sve neorganiziranije strukture i sustave.  S promatranjem i poboljšavanjem efektivnosti stvaramo uvjete za život, rast i radosti, te više samo organizacijskih sposobnosti ili negativnu entropiju(sintropiju). Sama entropija mjera je za nered. Kao što je sintropija za red. Ukoliko život prepustimo slučaju i ne reagiramo na signale entropije sve više gubimo reda. Taj gubitak reda kroz kretanje osjećamo prvo  kao nelagodu kasnije i bol. 

Uzmimo za primjer osobu koja ima bolove u stopalu. Stopalo i kuk međusobno paralelno djeluju, a koljeno ih povezuje. Koljeno se kreće samo u smjeru naprijed-nazad. Ako stopalo okrenemo lijevo ili desno, koljeno se ne pomiče, pomaknuti se mora kuk. Dakle ako želimo slobodno okretati i rotirati stopalo, moramo biti sposobni okretati kuk. Sami kuk je s tijelom povezan mišićima trupa i kralježnice, čiji se kralješci okreću i pomiču. Što bolje osjećamo, nadziremo i svjesni smo pomicanja trupa i leđa, slobodnije ćemo i pravilnije pomicati kukove, koljena time i stopala u željenom smjeru. I obrnuto, ako nam je taj dio tijela tvrd, napet i nemamo svjesne kontrole, teže ćemo to moći izvesti i sa više truda i velike potrošnje energije. Posljedica sa vremenom je otežano hodanje i poteškoće pri stajanju i sjedenju. To utječe na kosti i zglobove te nadalje na mišiće koji postaju ukočeni, manje izdržljivi, bolni i umorni. Tvrd prednji dio trupa i leđa nisu sposobni za brze i učinkovite reakcije pa ih noge i stopala ne mogu zadovoljavajuće slijediti. Potrebnu odgovarajuću pokretljivost, gipkost i fleksibilnost možemo ponovno steći i naučiti, bez obzira na godine i starost, kojima se uglavnom krivo pripisuje otežano i ne učinkovito kretanje. 

Kod učenja AEQ metode i AEQ vježbi naglašava se povećanje urednosti, složenosti i efikasnosti pokreta. Kroz vježbe nam se polako vrate prethodno izgubljene sposobnosti, poboljšavamo ih s manje truda, ali s više osjećaja, znanja i radoznalosti. Taj način razmišljanja prenosimo i na druge sfere života, tako s vremenom postajemo bolji i efikasniji sa boljom kontrolom neizbježne entropije. 

Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode 3. stupnja 

*Literatura korištena za objavu preuzeta je iz udžbenika za učitelje AEQ metode ®, 2. stupanj, autora i učitelja AEQ metode ® 5. stupanj, Aleša Ernsta