Za osobe s kroničnom ukočenošću mišića i nepravilnom propusnošću membrane, tipično je da slijede nerealne ciljeve, drže se iluzija, nisu prizemljene, idu u pretjerivanje i gube ili su izgubile nadu i vjeru.

Kada kažemo da osoba nije u kontaktu sa, stvarnošću, mislimo da je izvan pravilnog i dovoljno dobrog kontakta sa sobom i okolinom.

Za svakoga od nas najveća istina i osnovna stvarnost je naše tijelo. Ako nismo u kontaktu sa svojim tijelom, onda smo izvan kontakta sa stvarnošću svijeta. Svi smo doživjeli da kada se osjećamo dobro , živahno i poletno, bolje primjećujemo svijet, u stanju niske energije(depresije), svijet izgleda bezbojan.

Neizbježna stvarnost života je da je osoba tijelo i da je tijelo osoba. Kad tijelo umre, umre i osoba i njen ego. Međutim kad je tijelo umrtvljeno, ukočeno, to znači da osoba prestaje osjećati pravilne impulse iz svoje unutrašnjosti i signal prema egu je iskrivljen. Kod teže ukočenosti osoba polako prestaje postojati kao osoba s osobnošću, ego sve više postaje superioran i dominantan i promatra tijelo kao objekt i sredstvo za ostvarenje svojih želja i ciljeva. 

Ljudski um, ono što ga odvaja od svih drugih živih bića na planetu, označen je zaštitnim znakom prirode čovjeka, kriterij za čovječnost i čovječanstvo. Klevetanje tijela u zapadnoj civilizaciji je pokušaj produhovljavanja ljudi i nastavio se redukcionizmom. Izazvao je odvojenu i bestjelesnu dušu u neživom i manje bitnom tijelu. Smjestio naše tijelo sa osjećajima na razinu brojke. Taj proces dodatno je podržan od znanosti, koja ignorira valjanost subjektivnih iskustava u korist objektivnog cilja, bez emocionalno osjetljivog odnosa prema životu.

Tijelo je ono što osoba osjeća i što osoba je u svojoj stvarnosti. Osim osjećaja iz tijela u nama nema drugih osjećaja. U današnjoj stvarnosti, ljudski identitet sve više postaje stvar prošlosti, kostur bez mesa.

Ljudsko tijelo se topi zbog ljubavi, smrzava zbog straha, drhti u ljutnji i žudi za toplinom i dodirom.

Ono kako se osoba drži, stoji, hoda, izražava emociju, odraz je njene osobnosti i karaktera. 

Ako osoba ne vjeruje svojim osjetilima onda ne može imati povjerenja u fizičku percepciju i fizičke odazive te ne može biti sigurna u svoju stvarnost te stvara i živi u iluziji.

Kroz učenje AEQ METODE® i AEQ vježbi sve više postajemo svjesni svojih automatskih(podsvjesnih reakcija) , odaziva i utjecaja na okolinu, pregrada i blokada u tijelu koje smo stvorili, te zašto su nam one bile nužne u prošlosti kako bi izdržali i preživjeli.

 Isto tako te blokade, danas nam stvaraju problem i vode nas putem neobjašnjivih bolova i bolesti. Osjećamo se kao zarobljenici unutar vlastitog tijela i uma. Uvidom u svoje podsvjesne obrasce i prebacivanjem istih u svijest možemo ih mijenjati i stvoriti fizičku slobodu, koja je nužna za pravilnije i realnije odluke i postupke u sadašnjosti kako bi stvorili toliko željene ciljeve u budućnosti. 

Stjepan Ostroški, učitelj AEQ metode® 3.stupnja 

*Dio teksta za objavu korišten je iz udžbenika za učitelje AEQ metode ®, Funkcija biološke energije i pritisaka za životne funkcije i svijest, autora i učitelja AEQ metode ® 5. stupanj, Aleša Ernsta