Analizom utjecaja entropije na život i suštinu smisla života možemo primijetiti tri vrijednosti čiji među omjeri utječu na naše osjećaje, želje i potrebe, način na koji rješavamo probleme s kojima smo suočeni: vrijeme, pažnja i energija. Oni određuju kvalitetu našeg života. 

Činjenice: 

Neophodna promjena 

Želimo li se riješiti upozorenja na ne primjereno djelovanje u obliku neugodnih osjećaja i boli, moramo promijeniti funkcioniranje cijele some, jer će u protivnom bol prijeći u kronično stanje i ozljedu zglobova. Kronične bolove također riskiramo u slučaju pomanjkanja pažnje spram sebe. Ponekad sustav some promijeni način funkcioniranja s ciljem rehabilitacije. No, ukoliko takve prilagodbe, po uklanjanju posljedica ozljede, sustav zbog gubitka svjesne percepcije neusklađenosti i nedostatka energije, ne ukloni, to dovodi do neugode, kronične boli i ozljede. 

Višak energije 

Osnovni preduvjet za kvalitetu i dugoročne promjene u smjeru sazrijevanja sustava (some) je višak energije. Ukoliko toga nema, dugoročne promjene nisu moguće. Ukoliko smo na promjene prisiljeni i unatoč nedostatku energije ili krive motivacije, pokušamo ih postići silom, do cilja stižemo teže i crpimo rezerve. Što teže nešto postižemo, teže to zadržimo, te brže gubimo dok istovremeno povećavamo umor što vodi u gubitak pažnje. Da bi se zaštitilo, tijelo nas gura u stanje depresije, što znatno smanji količinu i intenzitet tereta i time mu omogućuje da dođe sebi. Osim toga, u razdoblju prije početka depresije, zbog znatnog pada pažnje uslijed nedostatne količine energije, uvelike se povećava mogućnost neželjenih događaja prema načelu entropije. 

Iskoristivost vremena 

Vrijeme ima nepovratan učinak na kretanje. Na njega ne možemo neposredno utjecati, ono teče linearno, ne obazire se na ono što se događa i uvijek određuje događaje. Vrijeme je sveprisutno i ne postoji kao apsolutan okvir, već je neodvojivi i temeljni element svakog sustava koji ima mogućnost preživljavanja. Drugi zreliji sustav (soma) također ima različit stupanj sposobnosti da posveti pažnju u određenom trenutku, ukoliko ima dostatnu količinu energije. Zreliji sustav (soma) može istodobno usmjeriti više pažnje od manje zrelog, čime postiže veću energetsku učinkovitost za postizanje cilja. Na vrijeme možemo utjecati neizravno s njegovom boljom ili lošijom iskoristivošću, budući da je vrijeme u osnovi sve što imamo na raspolaganju. Kvaliteta korištenja vremena ovisi o prikladnosti i učinkovitosti upotrebe naše energije i pažnje.Tu vrijedi pravilo planiranja, a ta sposobnost ovisi o energiji i pažnji koju pridajemo učenju i sazrijevanju sustava. 

Dobro je shvatiti da postoje dva načina percepcije vremena; entropijski i sintropijski. Entropijski način znači propadanje, pojednostavljenje i rastroj, dok sintropijski način znači rast i razvoj kompleksnosti sustava i njegov napredak. Koji od navedenih načina će prevladavati u određenom trenutku našeg života ovisi o tome kako ulažemo svoju pažnju i energiju. 

Primjer razvoja djeteta Za dijete vrijeme teče sintropijski. Ono uživa u istom i veseli se svakom novom danu. Od začeća nadalje roditelji ulažu svoje vrijeme, pažnju i energiju kako bi omogućili djetetov rast i razvoj. Kako odrasta, dijete sve više brine samo o sebi i sve manje traži vrijeme, pažnju i energiju svojih roditelja. U roditelja zna biti suprotno; većina ulaže vrijeme, pažnju i energiju u dijete i posao, tako da njihovo vrijeme teče entropijski – roditeljstvo ih čini starijima i umornijima. Svi znamo uzrečicu da samo uz dijete čovjek vidi koliko je star. Vjerujem da ćete sada to shvaćati drugačije. 

Određeni utjecaj na naš život ima entropija sa svojom vjerojatnošću neugodnih događaja, što možemo smanjiti tako da primjerenim ulaganjem pažnje i energije utječemo na način na koji provodimo vrijeme. Ako smo dovoljno pozorni i spremni stalno učiti, produbljivati i širiti svoje znanje i razmišljanje, možemo održati sintropiju i ograničiti entropiju vremena. AEQ metodom utječemo na porast sintropije vremena. 

Sazrijevanje sustava (some) odvija se na sljedeći način: energija omogućuje pažnju, pažnja omogućuje učenje, učenje omogućuje razumijevanje, razumijevanje omogućuje prihvaćanje postojećeg stanja, prihvaćanje postojećeg stanja omogućuje učinkovitije korištenje viška energije i usmjeravanja pažnje, što je preduvjet za promjene. Prihvaćanje sprječava nepotrebnu borbu za izlaz iz postojećeg stanja ili bespomoćnost (depresija/apatija) pronalaženja izlaza iz njega. Promjene omogućuju napredak, bez promjena nema napretka. Za sazrijevanje sustava potrebno je vrijeme jer omogućuje pokretanje slijeda. 

Ne zaboravimo da do neželjenih događaja dolazi također i pri odgovarajućoj pažnji i znanju, ali je njihova vjerojatnost i negativan utjecaj uz veću pažnju uvelike manji.

Svrha AEQ vježbi jest povećanje utjecaja i razumijevanje dviju vrijednosti na koje možemo utjecati; pažnja i energija. 

Pažnja 

Učenjem vježbi povećava se sposobnost glede pažnje koju usmjerava na izvođenje pokreta. Tako sve bolje opažamo što radimo i kakve rezultate postižemo. Počinjemo shvaćati koliko je važno naše ponašanje i kako njegovo blagostanje ovisi o odlukama koje donosimo. Svjesni smo  kako naučiti iz pogrešaka, kao i to, da više pažnje vodi do manje pogrešaka koje su i bezbolnije (entropija). Istovremeno se usmjerava na pojedinačan rad, suprotno popularnoj višedijelnoj razornoj aktivnosti (multitasking), koja pomaže entropiji pri pogoršanju kvalitete života modernog čovjeka. 

Ekspanzija Kod izvođenja vježbi, zbog usmjeravanja pažnje, stječemo bolju kontrolu pokreta i mišića. Uvelike se povećava vertikalna povezanost sustava i sposobnost smanjenja mišićnog tonusa onda kada nije potreban. Povećava se usklađenost skraćivanja i produžavanja mišića, smanjuje se napetost mišića za vrijeme spavanja, povećava se inteligencija kretanja. Sve to ima pozitivan učinak na djelotvornost some, a zbog veće duljine mišića omogućena je veća pulsacija membrane zbog povećane ekspanzije. To zahtijeva produženje mišića koji, kao takvi, omogućuju povećanje volumena membrane i sustava. Sama ekspanzija je sintropija i stoga pozitivno utječu na osjećaj i funkciju sustava, stvaramo ugodne i smanjujemo neugodne osjećaje, kako na tjelesnoj tako i na emocionalnoj razini. Nakon vježbe se osjećamo mirnije i bolje, što omogućuje smanjenje simpatičkog djelovanja i prijelaz na parasimpatički. Potrošnja energije u sustavu u parasimpatičkom načinu rada je znatno niža od onoga u simpatičkom. Ako smanjimo učestalost nepotrebne aktivacije simpatičkog načina, to će omogućiti više slobodne energije, koju čovjek može uložiti u mijenjanje djelovanja sustava, te si tako omogućiti napredak i izlaz iz neugodnog stanja. 

Ilustrirati ću navedeno svakodnevnim primjerom nekoga tko troši novac ne proporcionalno zaradi. Pretpostavimo da mjesečno raspolaže sa 1000 eura, te ne racionalno i ne zrelo potroši 700, a zatim brine kako će do kraja mjeseca preživjeti sa onih preostalih 300. Prisiljen je kupovati nezdravu, jeftinu hranu, žaleći se kako je život nepošten i okrutan. Zbog nedostatka novca i vremena nije u mogućnosti proširiti svoje znanje. Zato njegova soma ne sazrijeva i nije sposoban pronaći nove načine za povećanje blagostanja. Prekomjernim naporom, koji je najčešće pogrešan (teški fizički rad), si dodatno nanosi više štete. Koristeći načela AEQ metode čovjek stječe dodatnu vještinu kako promišljeno, zrelo, razumno, kreativno i učinkovito rasporediti raspoložive resurse, te si tako stvoriti višak energije, zdravu motivaciju i radoznalost potrebne za promjene. One omogućuju povećanje prihoda i njihovo racionalno korištenje i poticanje osobnog razvoja. 

Čini se da čovjek danas živi mudrije i racionalnije; prevladava kult vječne mladosti, cjeloživotno je učenje podcijenjeno. Zdravi, topli međuljudski odnosi su sve rjeđi, društvene mreže i internet pružaju trenutna instant rješenja i površne odnose. Sve to utječe na emocionalnu, intelektualnu i fizičku razinu života. 

Učenjem tih načela i prakse kroz izvođenje AEQ vježbi,  bolje procjenjujemo adekvatnost svog života, energetsko stanje i fokus, što definira učinkovitost korištenja vremena. Kroz vježbe i percepciju tih odnosa  možemo utjecati na somu, te zrelo ulaganje energije na način i u količini koje vodi sustav u red. Soma postaje otporna na entropijski ulaz u kaos. Naglašavam, međutim, da bit nije u samim vježbama već učenju izvođenja pokreta koji poštuju tijelo i ne vode u pretjerivanje,  te razumijevanje boli kao legitimnog prava tijela da se brani pred nesmotrenošću. 

Vrijeme 

Iz navedenoga možemo jasno shvatiti da je  vrijeme osnova koja određuje uspjeh učenja AEQ metode. Nedostatak vremena je glavna prepreka pri povećanju pozitivnog učinka AEQ metode jer smanjuje i onemogućuje učenje, što utječe na prekid sazrijevanja i dovodi do nedostatka kvalitetnog dugoročnog napretka. Nedostatak vremena  najveća je prepreka pri postizanju ciljeva.

 S malo discipline čovjek učini malo, s puno sve. Vrijeme uloženo u učenje AEQ metode omogućuje promjenu međuodnosa triju vrijednosti i kontrolu entropije. S vremenom uviđamo i važnost discipline. 

Učenjem metode i vježbi obično se mijenja sljedeće; 

1. Smanjuje se kronična napetost mišića, što smanji neracionalnu potrošnju energije i omogući nastanak viška energije potrebne za promjenu. 

2. Poveća se sposobnost pulsiranja tijekom kompresije i širenja sustava. Veći kontrast koji je membrana u stanju generirati omogući veće pulsiranje, a veće pulsiranje omogući životnost sustava. To podiže prilagodljivost i upotrebljivost sustava, volju za životom, mogućnost generiranja energije i njenu učinkovitu potrošnju. 

3. Smanjuje se stalna mišićna napetost u membrani, smanjuju se iskrivljenja i povećava osjećaj sposobnosti prepoznavanja trenutnog stanja unutar sustava i pravilniji odaziv na podražaje iz unutrašnjosti i okoline. 

4. Pažljivo izvođenje vježbi omogućuje vježbanje usredotočenosti, smanjuje negativan utjecaj multitaskinga, smanjuje neučinkovito trošenje vremena i učenja iz pogrešaka. 

5. Promjena stanja u membrani vodi do smanjenja fizičkog oklopa, što dovodi do različitog razumijevanja trauma iz prošlosti i omogućuje postupno uklanjanje energetskog tereta koji te traume još uvijek uzrokuju. 

6. Poveća se svijest o ulozi vremena i redovitog učenja za sazrijevanje sustava. Kroz vježbe učimo ispravan redoslijed potreban za sazrijevanje sustava. 

7.Bolje razaznajemo razliku između tvrdoglavosti i ustrajnosti, funkciju osjećaja i boli na rad svijesti. 

8. Bol možemo razumjeti kao vodič za promjenu, a ne nešto što treba prevladati i potisnuti. Kao rezultat povećava se poštovanje vlastitog tijela, kroz razumijevanje složenosti cijelog organizma na nj sve više gleda kao hram i djeluje po mudroj izreci s hrama u Delfima »The body is the house of God.« 

9. Svjesniji smo što radimo i posljedično učimo na greškama. Učimo o njima, analiziramo ih , razumijemo i tako osiguravamo  da se više ne ponavljaju. 

10. Razumijevanje značenja tjelesnog užitka. Kroz proučavanje širenja i kontrakcije povećava se sposobnost razlikovanja ugodnog od neugodnog. Sposobni smo preživjeti agoniju i uživati u ekstazi, te tako svjesno povećati tjelesni užitak. To je neophodno za održavanje i povećanje kreativnosti i originalnosti tijekom vremena. Veća kreativnost i originalnost može dovesti do veće kvalitete života i bolje kontrole nad entropijom u sustavu (somi). 

11. Bolje utječe na autonomni živčani sustav, osjeća i gasi nepotrebno aktiviran simpatički način. To poboljša omjer aktivacije simpatičkog / parasimpatičkog i uklanja deregulaciju autonomnog živčanog sustava. 

12. Poboljšamo horizontalnu vezu i sposobnost mijenjanja riječi u osjećaje i obrnuto. To omogućuje svijest o dobrobiti i poboljšava način promjene ka željenom stanju. 

13. Sporiji pristup životu. Svaki dan radim isto, ali je malo bolje. Potrebno je prihvatiti činjenicu da je život rutina, jer u rutini jednakih dana možemo učiniti mnogo. Žudnja za velikim doživljajima je mač s dvije oštrice i često vodi do razočarenja.